Velika morska zmija

'Uništenje Levijatana', 1865., Gustave Dore

'Morska zmija' je mitološka neman koja prema tradiciji izgledom podsjeća na golemu zmiju i nastanjuje mora i oceane širom svijeta. Svjedočanstva pomoraca o pojavljivanju ogromne 'morske zmije' na površini mora poznata su još od antičkih vremena. Židovska mitologija u Starom zavjetu spominje čudovište zvano Levijatan – morsku zmiju sa nekoliko glava koju je Bog ubio u borbi i njenim mesom nahranio Židove. Ta priča ima ishodište u mnogo starijem mezopotamskom mitu o Bogu Baalu u kojem on pobjeđuje velikog zmijolikog zmaja.

Olaus Magnus, švedski pisac i jedan od najvećih autoriteta za životinjski svijet sjevera u 16. stoljeću, opisao je 1555. godine, u svom djelu Historia de Gentibus Septentrionalibus, veliku morsku zmiju kao stvarnu životinjsku vrstu. Na slikama je prikazana kako napada jedrenjak, a za nju se kaže da je duga oko 200 i široka oko 20 stopa, tijela prekrivenog tamnim ljuskama i plameno crvenih očiju. Olaus tvrdi da nastanjuje špilje i pukotine u stijenama, te da noću izlazi iz njih i napada stoku, ali da se također hrani i rakovima i sličnim morskim životinjama. Zloglasna je po tome što napada brodove i guta ljude.

'Morska zmija' - Historia de Gentibus Septentrionalibus, 1555. - Olaus Magnus

Zanimljivo je svjedočanstvo dansko-norveškog luteranskog misionara Hans Egede-a, koji se na jednom svom putovanju i sam suočio sa morskim čudovištem. Egede je to iskustvo kasnije opisao u svom putopisu. On kaže da se taj slučaj dogodio dana 6. srpnja 1734. kada je brod na kojem se i on nalazio, plovio uz južnu obalu Grenlanda. U jednom trenutku na pučini mora  nedaleko broda, na očigled cijele posade, pojavilo se veliko i neobično stvorenje. Propinjući se uvis sa svojom dugačkom i uskom glavom, štrcalo je vodu kao kit. Čudovište je imalo velike i široke peraje, a tijelo mu je bilo pokriveno ljuskama. Kada je zaronilo, podiglo je rep u zrak, čija dužina je bila otprilike jednaka dužini cijelog jedrenjaka. Henry Lee, engleski prirodoslovac 19. stoljeća, čitajući ovaj opis, ustvrdio je da je Egede, iako ne baš precizno, opisao poznatu vrstu – divovsku lignju.

Čudovište kakvo je na svom putovanju ugledao misionar Hans Egede 1734.

Erik Pontoppidan, biskup u Bergenu i pisac, zabilježio je 1755. u svojoj ''Prirodnoj povijesti Norveške'' neke navodne karakteristike 'morskih zmija'. Njihovo postojanje on uopće ne dovodi u pitanje, jer kako kaže, postoje mnogi vjerodostojni iskazi iskusnih pomoraca i ribara o tome kako ih redovito godišnje susreću. Prema Pontoppidanu, ova se bića stalno zadržavaju pri dnu mora, osim u mjesecu srpnju i kolovozu kada nastupi vrijeme razmnažanja. Tada po mirnom vremenu izlaze na površinu mora, a pojavom prvih jačih vjetrova zaranjaju nazad u dubinu.

Jedan od najpoznatijih susreta s 'velikom morskom zmijom' je onaj kojeg je doživjela posada engleskog ratnog broda 'Daedalus' prilikom svog povratka iz Indije. Ploveći između Rta Dobre Nade i otoka Svete Helene na dan 6. kolovoza 1848., u 5 sati poslije podne, na poziciji 24˚ 44' južno i 9˚ 22' istočno, kapetan i čitava posada ugledali su golemo zmijoliko čudovište koje su promatrali punih dvadeset minuta iz prilične blizine. Pojedinosti prizora kojeg su vidjeli, kapetan broda je opisao u svom službenom izvještaju admiralitetu. Navodi se velika zmijska glava, četiri stope iznad vode, koja nije zaronila svo vrijeme dok ju je posada promatrala, nepostojanje peraja, prisustvo nečeg sličnog konjskoj grivi na hrptu životinje, koža tamno smeđa odozgo i blijedo žuta s donje strane vrata, širina tijela odmah iza glave otprilike 15 do 16 inča, a cjelokupna dužina bića najmanje 60 stopa (18 m). Navedene karakteristike tipične su i za mnoge druge izvještaje o 'morskim zmijama'.

'Morska zmija' kakvu je vidjela posada engleskog ratnog broda Daedalus 1848., između Rta Dobre Nade i Svete Helene

Interesantan je slučaj morske nemani zmijolikog izgleda opažene u Adenskom zaljevu 28. siječnja 1879. Stvorenje su vidjeli neki članovi posade i putnici parobroda 'City of Baltimore'. Spomenutog datuma oko 10 sati prije podne, na poziciji 12˚ 28' sjeverno i 43˚ 52' istočno,  čudovište su prvo uočili major H.W.I. Senior, jedna putnica i brodski liječnik. Na udaljenosti od oko tri četvrtine milje viđena je dugoljasta, crna silueta koja se velikom brzinom približavala parobrodu okomitim vijugavim pokretima, neprestano uranjajući i izranjajući. Kada se neman primakla na svega pola milje od parobroda, svjedoci kažu da su u njoj prepoznali 'morsku zmiju'. Udaljena samo 500 jardi od parobroda naglo je promjenila smjer i nestala iz vidokruga. Zbog brzog kretanja životinje nije bilo moguće dati njen podroban opis. Svjedoci ipak kažu da se neman plivajući izdizala otprilike 20–30 stopa iznad površine vode, te da vjerojatno nije imala ljuske po tijelu.

'Morska zmija' viđena 1879. s parobroda 'City of Baltimore' u Adenskom zaljevu

Svi slučajevi viđenja 'morske zmije' imaju svoje objašnjenje, međutim za većinu njih objašnjenje je nedostupno. Mnogi izvještaji nisu vjerodostojni, mnogi su iz različitih razloga fabricirani, neki mogu biti posljedica krivog uočavanja poznatih životinjskih vrsta ili jednostavno optičke varke na nepreglednom morskom prostranstvu. Stručnjaci tvrde da se mnogi slučajevi pojave 'morskih zmija' mogu protumačiti zamjenom poznatih vrsta životinja za nešto potpuno imaginarno. Na primjer neke vrste kitova mogu pod određenim okolnostima neupućenim promatračima izgledati kao 'morske zmije' pri čemu oni vide samo glavu i hrbat što na njih ostavlja dojam dugačke zmijolike životinje. Također skupina delfina ili morskih lavova i drugih perajara može sa velike udaljenosti nekome davati privid 'morske zmije' koja se kreće okomitim vijuganjem tijela. Također i krakovi divovske lignje koje ona izbacuje iznad površine mora, mogu ponekad na velikoj udaljenosti stvoriti lažnu sliku 'morske zmije', čak i velike nakupine algi koje plutaju na površini mora mogu proizvesti takav efekat u oku promatrača.

Riba pojas (Regalecus glesne)

Ipak postoji jedna životinjska vrsta, poznata znanosti, a koja izgledom i načinom kretanja doista podsjeća na tzv. 'veliku morsku zmiju', a također se i dobro uklapa u opise iz mnogih svjedočanstava. To je dubokomorska riba – divovski pojas (Regalecus glesne), iz reda Lampriformes i porodice Regalecidae. Ima dugačko, lateralno spljošteno tijelo, nalik na traku. Naraste u dužinu prosječno 3 m, ali može postići i dužinu od 11 m. Najduža je riba koštunjača. Srebrnaste je boje tijela sa tamnim mrljama. Ljusaka nema. Prsne peraje su male, a ventralne tanke i dugoljaste. Leđna peraja se proteže čitavom dužinom tijela i ima naglašeno duge žbice iznad glave životinje. Sve peraje su crvenkaste boje. Usta su postavljena gotovo okomito i u njima nema zuba. Ova riba rasprostranjena je u mnogim morima i oceanima, ali je svuda rijetka. Živi na velikim dubinama, čak i do 1000 m, međutim, ponekad se pojavljuje blizu površine plivajući vijugavim pokretima. Neke priče o 'morskim zmijama' moguće je objasniti povremenom pojavom ove ribe na površini mora.