Jednorog
Mitska basnoslovna životinja istoka i zapada. Legendarno čudovište koje uglavnom sliči na bijelog konja, a ponekad i na neku drugu životinju s jednim rogom na čelu (poznati su jednorogi magarci, koze, ribe, zmajevi, skarabeji i sl.). Najčešće je prikazan kao stvorenje s konjskim tijelom, jelenskim nogama i velikim rogom koji mu izrasta iz čeone kosti. Predanja kažu da jednorozi obitavaju u pustinjama ili planinama i da se kriju u dubokim i mračnim pećinama.
Motiv jednoroga poznat je već u umjetnosti stare Mezopotamije, te u drevnim mitovima Indije i Kine. Prema Talmudu, židovskoj svetoj knjizi, jednorog je preživio opći potop tako što je bio izvana privezan za korablju jer u nju nije mogao stati zbog svoje ogromne tjelesne veličine. Židovska predaja spominje i borbu lava i jednoroga. U toj borbi jednorog goni lava prema nekom stablu u namjeri da ga probode, pri tom pokušaju lav se izmakne, a jednorog se svom silinom zabije rogom u stablo iz kojeg se više ne može izvući, pa ostaje zarobljen. Lav to koristi i ubija ga, no ponekad se dogodi i suprotno.
Najraniji spomen jednoroga (grč. monokerōs, lat. unicornis) u grčkoj literaturi daje povjesničar Ktezije (oko 400.
pr.n.e.), opisujući životinju sličnu
konju, bijele boje tijela, crveno-ljubičaste glave i plavih očiju, na čijem
čelu se nalazi jedan rog koji je pri dnu bijel, u sredini crn i na vrhu crveno
obojen. Ktezije nadalje tvrdi da je taj rog ljekovit, te da će onaj tko pije iz
njega biti zaštićen od trovanja i raznih bolesti. Međutim, pretpostavlja se da
je Ktezije, samo na osebujan način, opisao indijskog nosoroga. Claudius
Aelianus, rimski retoričar i pisac (oko 170–235 n.e.) u svom zoološkom
priručniku De natura animalium,
navodi da jednorog obitava u nepristupačnim planinskim područjima Indije, te da
se njegova mladunčad lovi u divljini kako bi se iznosila pred kralja u vrijeme
posebnih svečanosti. Jednorog se opisuje kao životinja veličine konja,
žutosmeđe dlake, sa grivom na vratu, nogama poput slona, kozjim repom i crnim
rogom na glavi. Nadalje se kaže da je veoma brz, snažan i neukrotiv. Moguće da
Aelianus isto kao i Ktezije opisuje indijskog nosoroga iako su mnoge navedene
karakteristike nespojive s njim.
Tapiserija ''Dama i jednorog'', 15. st., Musée de Cluny, Paris |
Monstruozan opis jednoroga donosi Plinije u Naturalis historia (c. 77. n.e.), tamo
on kaže da se radi o biću konjskog tijela, slonovskih nogu i veprovog repa. Još
jedan rimski autor, Julius Solinus, daje vrlo impresivan i pomalo zastrašujuć
opis jednoroga. On govori da je jednorog najgroznije od svih čudovišta – konjskog
trupa, slonovskih nogu, svinjskog repa, jelenske glave i dugačkog roga koji mu
izrasta posred čela. Sve što gurne rogom vrlo lako probije. Ubiti ga se može,
ali uhvatiti živog, nikada. U starogrčkom bestijariju poznatijem kao Physiologus (2. st. n.e.), jednorog je predstavljen
kao snažna i divlja životinja koju može ukrotiti jedino djevica grijući ga ljubavlju
u svom krilu.
Djevica i jednorog, c. 1604/05., freska u Palazzo Farnese, Rim |
Lav i jednorog u dječjoj pjesmici |
U alkemiji jednorog je simbol Merkura i njegove
dvostruke naravi, ali se javlja i kao simbol duha. Ambivalentnu narav
alkemijskog Merkura preciznije oslikava motiv djevice i jednoroga gdje djevica predstavlja
njegovu žensku, pasivnu stranu, a jednorog onu mušku i aktivnu. Posebno mjesto
u alkemijskoj simbolici pripada lavu i jednorogu koji možda najbolje simboliziraju
suprotnosti i njihovu borbu u Merkuru. Dok je lav muški i solarni princip,
jednorog je ženski i lunarni. Svi parovi suprotnosti usporedivi su sa lavom i
jednorogom kao alkemističkim simbolima. (aktivno–pasivno, toplo–hladno,
suho–vlažno itd.).
U heraldici su lav i jednorog amblemi britanske
kraljevske krune i nalaze se u grbu Ujedinjenog Kraljevstva. Lav simbolizira
Englesku, a jednorog Škotsku. Njihova vječita borba, koja je na šaljiv način
opisana i u dječjoj pjesmici 'Lion and the Unicorn' aludira na staro rivalstvo
između Engleza i Škota.
Teško je precizno utvrditi, gdje, kada i kako je
stvorena legenda o jednorogu, ali je sigurno da se javlja već u ranoj mitologiji
mnogih starih civilizacija. Moguće da je priča o neobičnom jednorogom stvorenju
nastala pogrešnim uočavanjem i opisom neke poznate vrste preživača. Tako se neka
dvoroga životinja u mašti drevnih pisaca mogla 'pretvoriti' u fantastično biće
s jednim rogom koje je kroz nadolazeće vjekove, prenošenjem netočnih
informacija, postepeno zadobijalo i natprirodna svojstva ulazeći u mitove i
predanja. Npr. oryx, antilopa dugih, vitkih rogova, čije vrste žive u sušnim
predjelima Afrike i na arapskom poluotoku, može sa velike udaljenosti
promatraču izgledati kao jednoroga životinja. Postoji teorija koja objašnjava pojavu
jednorožnosti kod inače dvorogih životinja pojavom specifičnih genskih mutacija
i na taj način nastoji rasvjetliti legendu o jednorogu. Jedina stvarna životinjska
vrsta koja doista ima dugačak 'rog' na glavi, a koji uvelike podsjeća na rog
mitskog jednoroga, je kit narval (Monodon
monoceros) koji živi u rijekama i uz morske obale arktičkog područja.
Različite vrste jednoroga prema Historia Naturalis de Quadrupedibus, Jan Jonston,1652. |